Di smo ono stali?Aha mda^^ sjetih se..


-Dakle,voliš me?- Nasmijao se možda drugi put u mome životu.Gledala sam ga i lagano otvorila usta pokušavajući mu dati odgovor. No iz mene nisu izlazile riječi, već besmislice pune laži koje je vjetar burno nosio do njegovih uši.
-Ne,ja samo...- Zaustavio me je stavivši mi prst na usta.
- Ne moraš meni lagati, pa mi smo jedna osoba, sjećaš se?-stavio je ruku na moje srce - riječi nam ne trebaju.
Držala sam pognuto glavu a vlasi moje plave ravne kose padale su mi preko zacrvenjenog lica.
Sasvim lagano,podigao je nježnim pokretom moju glavu i poljubio me svojim hladnim usnama dok je kroz moje tijelo prolazila neopisiva hladnoća koju nisam očekivala.Stresla sam se dok je on stajao ukipljen i gledao me onim svojim pogledom.
- Želiš li sada poći samnom- uhvatio me za ruke, a ja sam ih istog trena istrgla iz njegovog stiska.
- Ne..- rekla sam hladno i promatrala ga mračnim pogledom.
- Zašto ne?
-Osjetila sam..Ja sam stvarno to osjetila.Tvoje osjećaje na vlastitoj koži. Tama je prostrujala mojim umom,hladnoća zaledila moje srce i mržnja me izjedala.
- Nisi li uživala napokon ljubeći čovjeka kojeg oduvjek voliš i kojeg sanjaš svaku usamljenu večer?- Nastala je šutnja. Samo sam čula vrisak noćne ptice i dosadno škripanje starog prozora. Pokušavala sam ga ignorirati,pokušavala sam se natjerati da nestane ali on je još uvijek bio tamo,ozbiljno me gledao.
Naglo se digao, očito jako ljutit i naživciran. Svojom nevjerojatnom snagom odjednom me podigao sa poda te povukao nasred sobe. Znala sam da je ozbiljan i da je spreman napraviti i više nego što bi običan čovjek mogao. Odgurnuo me u zid moje sobe a ja sam osjetila snažan udarac glave. Srušila sam se bespomoćno na krevet. On se polako približavao mom drhtavom tijelu. Čula sam lupanje njegovih čizama po parketu i osjetila da sve bliže i bliže. Popeo se na krevet, sasvim polako,i stao iznad mene kao da sam mu nekakav plijen.
- Nemoj- izustila sam, dok se on podrugljivo smijao te posegnuo u svoj džep. Nisam mogla vjerovati da je u svojoj ruci držao naoštreni kuhinjski nož.Gledao ga je sa vatrenim agresivnim očima a ja sam već vidjela sebe mrtvu na zakrvavljenom krevetu.
Nisam se otimala, moje tijelo se jednostavno ukipilo i ostalo sleđeno na mjestu. Osjećakla sam se paralizirano. Jedna i zadnja suza boli i patnje potekla je niz moj obraz..Zato jer sam znala...Jer sam znala da smo jedno, a on je imao pravo kada mi je rekao da svaki put on pobijedi. Tako je on upravljao mojim tijelom koje je mirno ležalo na krevetu.
- Samo ti pomažem pronaći pravi put. Ako neideš samnom milom,moram te odvući silom.
- Ne radi to!- zastenjala sam.
- Sada sam zbilja ljut na tebe i otići ćeš tamo na najbolniji način,onako,kako ja volim.- bio je hladan kao najgora zima te okinuo komad ljepljive trake bordo boje te mi ga zalijepio na usta. Nožem je lagano prošao mojim vratom.
- Ženstveni vrat,onakav kakav bi trebao biti..Biti će...Pun krkvavih suza od ožiljaka koji nikada neće saasvim zarasti.- zarezao ga je tek da je iscurila kap svježe krvi. Nisam se mogla mrdati,nisam mogla vrištati... Jedino što sam morala jest disati i osjećati bol koju nisam zaslužila. Tek sam onda shvatila da sam život potratila.
zatim mi se nasmijao a njegov pogled je odjednom bio topao, prijateljski, no to je bila varka, sekundu poslje zarezao mi je opet vrat.. Ovaj put... Dublje.
Suze su mi tekle obrazima,iako sam bol donekle podnosila. Nakon što je završio sa vratom, krenuo je i na tijelo. Isti je postupak upotrijebio dok sam drhtala i plakala moleći se da prestane. Ali nije, radio je to sa užitkom.
Kada mi je cijelo tijelo uništio te unakazio, zagledao se u mene i razmišljao.
- Sada smo na kraju, još malo draga, i gotovo je. -polizao je krv sa mojih rebara - još samo lice.
Udario me snažno šakom ali ostala sam pri svijesti. Nakon što me par puta snažnim udarcima izudarao, nije očekivao da ću biti pri svijesti. Sve mi se mutilo pred očima. Iz džepa je sada vadio pincetu i škare a ja sam se pomirila sa činjenicom da svijetlo dana više nikada neću ugledati..
Nema svijetla za mene.
- Idemo u mrak- nasmijao se opet i približavao ruku mojim očima. To su bile najbolnije minute mog života pune očaja, mržnje i patnje. Osjećala sam toplinu.. Topla krv curila je svugdje mojim tijelom. Ali znala sam da umirem.
Moje je tijelo vrištalo,gorjelo a najviše se molio za spasom kojeg nije bilo.
Osjetila sam da prestajem disati, snažan ubod ravno u srce ugasilo je moje tijelo.
Napokon je sve bilo gotovo.. Skinula sam lažnu masku ljepote, ovo jesam ja- unakažena, prazna, izjedena i uništena. Zapravo, sada shvaćam, kada više ne postojim i samo sam dio tame da me moj vlastiti um ubio.Sama sam sebe uništila.. On nije nikada ni bio tamo, samo ja, sama sa sobom. Tada sam shvatila da nije istina ono što ljudi gotove, svjetlost ne postoji, Bog ne spašava, barem nije mene.. Jesam li zaboravljena i od Boga? Možda...
Sada vječno mogu živjeti u mraku bez boli i patnje jer ja više ne postojim...

By: *Metal Freakusha*

(dodala sam neke ljude u linkove ako očete i vi,javite mi se)
pozdravljam

+služba:sastav
+napisan:10.10.07 (svjež je)
+kolko je dugačak:4 strane(ide u nastavcima ne sve u jednom postu)
+napisano:u čast liku kojeg necu nikad imat.

Stojim zarobljena u svojim mislima. Ne puštaju me van,kao ni moj bolesni um kojeg nitkoe ne razumije. Ali ne protivim se, ne više. Dosta mi je borbe same sa sobom, prihvatila sam to da se ne mogu kontrolirati i da me osim uma ni vlastito tijelo ne sluša. Radim si ono što ne želim, nanosim si bol a ne želim.. natjerana sam na to. Kako? Evo i objašnjenja.
Jučer, dok sam još bila topla i dok je krv tekla mojim venama opet sam ga čula. On koji me u početku držao na životu, on, koji je bio izmišljena ljubav mog života, on me ugasio kao nepotrebno izgorjelu svijeću.
- Vjeruješ li u sebe? Naravno da ne... Tko si ti da si tako odvratna osoba, umišljena, i puna sebe.. Misliš da stvarno trebaš ovome svijetu? Ja ću ti reći tko si- NITKO! - govorio mi je jučer s mrakom u sjajnim očima - crna, bespomoćna mrlja kojoj nema spasa jer je upala u duboku rupu bez mogućnosti izlaska... I sad sama sjediš tu, u kutu i pričaš samnom, kojeg si sama izmislila i moram priznat zanimljivo dotjerala zbog samoće.Nije li to okrutno prema meni? Mislila si da ću ti pružiti ljubav.. Ali ne,naravno,kako kad u tvom životu ljubav ne postoji a ja sam nastao od tebe? Ja ti samo pružam ruku da pođeš samnom na mjesto na kojem ćeš pronaći sebe... - nasmijao sa zlobno, a ja sam znala što to znači. Stisla sam uznojene šake.
-Ne! Ne želim smrt! - povikala sam na svoju maštu, u praznu sobu.
-Oh, želiš, samo ne shvaćaš jer gledaš na svijet krivim očima. Skini tu prašinu sa zjenica i pogledaj bolje. Ne želiš provesti život sama, u depresiji i čekati da te nekakva ljubav spasi. Ja ti velikodušno nudim izbavljenje od zla. Novi život imaš na dlanu, samo reci da i želja će ti biti uslišena - njegov je glas odjekivao u mom mozgu,neprestalno se šireći mojim stanicama i uznemirujući moje vene.
-Ti si Sotona! -povikala sam kroz suze dok je naizgled savršen mladić kleknuo pred mene i pogladio me kao psa po glavi.
- Ne, ti barem, ovako pametna djevojka znaš da to ne postoji. - ja sam spustila glavu iako sam i dalje vjerovala da je čisto vlasništvo Sotone.
Njegov me dodir ispunjavao.Osjećala sam jedini put ljubav u životu.Kada bih osjetila njegov dodir na svom toplom tijelu znala sam da bih mogla dati život za njega..Ali on nije bio tamo, samo je bio moja mašta, no ja to još jučer nisam shvaćala.
Zaslijepio me svojom ljepotom, bio je on vitki, pomalo ''isušen'' dečko, ali naizgled zdrav. Uvijek je nosio kožne hlače i bio u crnom. Imao je valovitu dugu i njegovanu kosu koja mu je katkad znala pasti preko tih tamnim tajnovitih očiju. Po izgledu smo bili slični, valjda zato jer je bio plod moje mašte i kreacija mojeg uma-
- Ti još ne znaš jednu stvar...Koju ti moram reći.A upravo, ta stvar mi znači mnogo i možda bih prodala svoje vlastito tijelo da dobijem to što želim... -te su riječi izlazile iz mojih usta,riječi koje nisam kontrolirala. Na poslijetku sam podigla svoj pogled prema njemu. I dalje je klečao predamnom i gledao me krupnim očima obrubljenima krvavom šminkom.


(sljedi totalno brutalni dio^.^ hvala liku koj me inspirirao haha)

i slikica..on je najsexy,najjebozovniji lik na svjetu,i valjda bi trebao predstavljat ovog lika iz sastava heh.tnx i njemu sta mi je dao da stavim njegove slike tu..









By: *Metal Freakusha*